Indonezija ima zahvaliti na energiji i rudnicima, uključujući nikl. Zapravo, Indonezija ima najveće" blago" rudnik nikla bilo koje zemlje. Indonezija ima 72 milijuna tona rezervi nikla. Ukupne rezerve čine 52% ukupnih svjetskih rezervi' iznose 139.419.000 tona nikla. Podaci se temelje na podacima iz knjižice Ministarstva energetike i rudarstva 2020. pod nazivom" Mogućnosti ulaganja u rudnike nikla u Indoneziji" ;, koja je rezultat obrade podataka Geološkog zavoda Sjedinjenih Država (USGS) u Siječnja 2020., a Geološka agencija 2019. godine.
Velike domaće rezerve nikla bile su jedan od pokretača stranih tvrtki da se usredotoče na indonezijske rudnike nikla, uključujući ulaganja u Indoneziju. Što se tiče cijena, smatra se da će buduća cijena nikla jako ovisiti o Indoneziji. Oscilacije cijena ovisit će o ponudi i potražnji. Iako su cijene nikla ovog tjedna pale, one i dalje u prosjeku iznose oko 19.000 dolara po toni.
U četvrtak, 19. kolovoza 2021., Steven Brown, neovisni konzultant rudarske industrije, rekao je kako se očekuje da će se globalna potražnja za niklom u budućnosti povećati zbog prijelaza na nove obnovljive izvore energije, poput povećane potražnje za električnim vozilima, i nove obnovljive elektrane koje zahtijevaju sirovine od nikla.
Što se tiče ponude, svjetska proizvodnja nikla povećala se samo u Indoneziji. Opskrba izvan Indonezije bilježi silazni trend. Stoga nema pitanja o tome ovisi li svjetska&opskrba niklom opskrbom Indonezije'
Steven Brown tvrdi da postoji mnogo predviđanja vezanih za cijenu i ne vjerujem da će ovo ići jako daleko odavde jer još uvijek ovisi o ponudi i potražnji. Očito će doći do velikog povećanja potražnje zbog električnih automobila i tako dalje, ali također izgleda da je ponuda uravnotežena na temelju razvoja u Indoneziji. Ponuda može pratiti potražnju. Ali sve ovisi o Indoneziji. Dakle, izvan Indonezije nema apsolutno nikakvog koraka s potražnjom. Toliko ovisi o jednoj Indoneziji.
Steven Brown objašnjava da svijet sada ovisi o Indoneziji u pogledu opskrbe niklom jer zemlja gradi brojne projekte topionice nikla, posebno koristeći najavljenu tehnologiju ispiranja kiselinom pod visokim tlakom (HPAL). Ova tehnologija ispiranja kiselinom pod visokim tlakom proizvod je topionice. Može se miješati talog sulfida (MSP) ili miješani talog hidroksida (MHP), koji se zatim može preraditi u nikal sulfat, koji je sastavni dio litijevih baterija. U prvoj polovici 2021. godine opskrba Indonezije' porasla je samo za 320.000 tona, ili 140 posto, u usporedbi s istim razdobljem 2020. Taj iznos ne uključuje proizvodnju nikla PT Vale Indonesia.
Globalna opskrba niklom izvan Indonezije bila je zapravo 265.000 tona, ili 26 posto, niža nego u prvoj polovici 2020. To pokazuje da se svjetska opskrba niklom samo povećava iz Indonezije, pa nema sumnje da svjetska opskrba niklom ovisi o Koreja.
Steven Brown kaže da je&zaista nevjerojatno. Ukupna proizvodnja nikla povećala se samo u Indoneziji. Povećanje opskrbe niklom uglavnom dolazi od topionica u industrijskim zonama nikla, poput Morowalija, PT Indonezije Morowali (IMIP) u središnjem Sulawesiju, a zatim Maluku Utara na sjeveru, Halmahera Tengah, PT Weda Bay Industrial Park (IWIP) u Weda Bayu, sjever Malugu, South Hamahera, Harita Group u Pulau Obi, U jugoistočnom sulawesiju, Konawe, postoji PTVirtue Dragon Nickel Industry (VDNI).
Steven Brown primjećuje da su mnoge inozemne tvrtke zainteresirane za rudarstvo ili ulaganje u projekte nikla u Indoneziji jer su, osim velikih rezervi nikla u Indoneziji &, kvaliteta i troškovi proizvodnje mnogo jeftiniji nego u inozemstvu. U inozemstvu je proizvodnja nikla sada teža jer zahtijeva dublje kopanje, ne u tolikoj količini kao u Indoneziji, a i košta više. Budući da su rude Indonezije&dostupnije i kvalitetnije od onih u drugim zemljama; A u zemlji bez sulfidnih ruda, nju' je već teško pronaći, pa što je dublje, to je sve dublje; Ako je' sulfid, onda je' pod zemljom, pa je' skuplje za razvoj sulfidnih ruda. Indonezija ima najveće rezerve nikla i njezino se gospodarstvo gradi bolje, jeftinije i brže. Ulaganja u Indoneziju' Industrija nikla nastavila je rasti od 2014. godine, kada je zemlja zabranila izvoz rude nikla. Kako stvari stoje, ulaganje nikla u Indoneziju ostat će napredno ili se barem neće usporiti. Dakle, od 2014. godine ulaganje u vađenje se nastavlja, a čini se i nastavlja.
Je li nikl na rubu superciklusa, predmet je mnogih rasprava, jer neki kažu da jest, dok drugi kažu da je to daleko od toga. Razlog je u tome što je najveća svjetska cijena nikla, koja je nekad dosezala 50.000 dolara po toni, sada nešto ispod 20.000 dolara. Supercikl nikla prethodno je pokrenuo industrijski razvoj Kine &, ali sada se više radi o promicanju prijelaza na obnovljive izvore energije, poput povećane uporabe električnih vozila i novih obnovljivih elektrana. Ova pretvorba energije potrošit će mnogo nikla, pa će se potražnja za niklom u budućnosti zasigurno nastaviti povećavati.
Do sada je ponuda nikla još uvijek u ravnoteži s potražnjom, iako postoje dvije skupine u budućnosti, neke koje misle da je buduća potražnja veća od ponude, a druge koje misle da su ponuda i potražnja u ravnoteži, pa je diskutabilno želi li superciklus.
